Na rubu pameti Miroslava Krleže jeste jedan od najznačajnijih romana koji su obeležeili južnoslovensku književnost prve polovine XX veka. Od sada ga možete čitati u novom ruhu, u izdanju Vulkan izdavaštva, sa predgovorom Tihomira Brajovića, vrsnog poznavaoca stvaralaštva Miroslava Krleže.
Danilo Kiš je u intervjuu iz 1982. godine govorio o Miroslavu Krleži i tom prilikom je kazao kako u Krležinoj rečenici uvek ima vetra, te da zbog toga njegova zastava neprestano treperi. Skoro četrdeset godina kasnije, pred vama se nalazi roman Na rubu pameti, koji je prvi put objavljen daleke 1938. godine, a koji ćete čitati imajući utisak da ga je napisao vaš savremenik.
Bila dakle ljudska glupost božje djelo ili ne, ona se ne gubi u svome djelovanju. Od jedne gluposti ljudske do druge put često traje stoljećima: kao svjetlost pogasle zvijezde, glupost još nikada nije propustila da ne doputuje na kraj svoga određenja.
Iako je radnja romana smeštena u vreme posle Prvog svetskog rata, u njegovom središtu nalazi se tema koja je aktuelna u svim vremenima: pobuna pojednica protiv svih onih koji čine devastirano društvo kojem i sam pripada, ali od kojeg se razlikuje po tome što ne pristaje na kompromise koji bi mu omogućili bolji društveni položaj.
Zapravo, u tako ustrojenom (malo)građanskom društvenom poretku, uspon bi značio pad – u ambis ljudske gluposti: „Glupost je sestra mraka, glupost bi htjela da dvonošca ponovno vrati njegovim četvoronožnim rođacima u prirodi, glupost ne da čovjeku da otputuje na zvijezde, kao što mu ni sila teže ne dâ da leti […] Ljudska je glupost mračna snaga pod nama, to je kaotična sila pratvari pod nama koju ljudi još nisu svladali”.
Te reči izgovara glavni junak koji je po obrazovanju doktor prava, inteletualac koji je u pedeset drugoj godini života shvatio da je do tada bio „uredna ništica među masom urednih sivih ništica”. Doktorova pobuna otpočela je usred svečane večere kod njegovog šefa – Domaćinskog – koji je tom prilikom hvalisavo podelio sa svojim gostima „kako je osamnaeste ustrijelio, tu nekoliko koraka od ove verande, četiri čovjeka, kao četiri psa”. Na to je Doktor odgovorio, naravno, ne sasvim trezan, da je „sve to kriminalno, krvavo, moralno bolesno”.
Takvim ponašanjem Doktor je izašao iz okvira očekivanog i prihvatljivog ponašanja i time je prešao na drugu stranu društvene stvarnosti – onu na kojoj se nalaze marginalizovani pojedinci. Ko god se usudi da misli drugačije od onih koji čine masu biće ne samo odbačen već i označen kao s uma sišavši.
U vezi s tim, u predgovoru ovom izdanju Tihomir Brajović naveo je da je Doktorov obračun s glupošću najvećim delom nadahnut upravo čuvenim delom Pohvala ludosti Erazma Roterdamskog: „U Erazmovoj Pohvali sama Ludost ovim značenjima pridružuje pratioce i ’sluškinje’ u vidu Lakomislenosti, Samoljubivosti, Lenjosti, Laskanja, Naslade, Gozbovanja ili Razuzdanosti”.
Glupost je sama u sebe zaljubljena i njeno je samoljublje bezgranično. Glupost se je zaogrnula dostojanstvom i pozivima, zvanjima i činovima, glupost nosi zlatne lance lordmajorske i zvekeće ostrugama i kadionicama, glupost nosi cilindar na svojoj veleučenoj glavi, a ta je cilindraška glupost elemenat što sam ga proučio prilično pomno, jer sam među tim cilindrijacima imao čast i sreću proživjeti čitav jedan svoj maleni, neznatni život skromnog građanskog lica, toliko skromnog, te se rasplinulo gotovo do nevidljivosti.
Na rubu pameti je priča o onima koji su se bar jednom zapitali da li je svaka borba za istinu uzaludna ukoliko je društvena stvarnost zasnovana na licemerstvu i gluposti. Uz to, ovo je priča i o onima koji se nikada nisu pomirili sa takvom stvarnošću. Naposletku, ovo je priča o pojedincu koji je odlučio da se souči sa takvom stvarnošću i suprotstavi joj se.
~
Biografija
Miroslav Krleža je rođen 1893. godine u Zagrebu, gde je završio osnovnu školu i nižu gimnaziju. Dalje obrazovanje nastavio je u Domobranskoj kadetskoj školi u Pečuju i na Vojnoj akademiji u Budimpešti.
Njegov bogat književni opus jeste i žannrovski raznovrstan – pisao je poeziju, prozu, drame, eseje, dnevnike, polemike, enciklopedijske tekstove, putopise i drugo. Ostavio je neizbrisiv trag ne samo u južnoslovenskoj književnosti XX veka već i u kulturnom životu njegovog i našeg doba.
Umro je u Zagrebu 1981. godine.
