Prijatelji moji, poznajete li Džemileh,
karanfil, tirkiz, najljepšu djevojku
koju je Bagdad vidio? Prijatelji moji,
poznajete li Džemileh.
O, prijatelji moji, kako mjesec sjaji
na njenu licu!
Po jedno sunce blista u svakom oku.
O, prijatelji moji, njene su grudi čvrste
i uspavane ko nezrele breskve.
Kao dvije kule vitka i nepobjediva
njena su mramorna bedra.
Gledajte, prijatelji, Džemileh
prolazi, slatka kao kolač svetkovina
i pali svačije srce.
Ona silazi sa planina, dragi prijatelji,
i u rukama nosi maleno cvijeće
koje je sama ubrala i koje nikada ne vene.
// Narodna pesma iz Kurdistana, uvrštena u Antologiju svjetske ljubavne poezije
// Preveo: Zvonimir Golob
