Kraj prošle i početak ove godine obeležila je izložba Pomorišac – Vasa Pomorišac, kojom je svečano proslavljen jubilej – 175 godina od osnivanja Galerije Matice srpske.

Slikarski opus kroz četiri izložbene celine
Vasa Pomorišac bio je poslednji, jedanaesti stipendista Matice srpske, te je upravo zato predstavljanjem njegovog slikarskog opusa u prostoru Galerije zaokružen pomenuti jubilej. Publika je imala priliku da vidi više od sto umetničkih dela iz bogatog i raznovrsnog opusa ovog slikara – kroz četiri izložbene celine – Hronologija slikarevog pogleda prema modernom okruženju, Galerija portreta, Galerija autoportreta i Slikarski opus sa istorijskom i religioznom tematikom. Takav koncept omogućio je posetiocima da sagledaju stvaralaštvo Vase Pomorišca u najširem luku, kroz različite vremenske periode.
Ratne godine i slikarstvo Vase Pomorišca
Vasa Pomorišac rođen je 15. decembra 1893. godine u banatskom Modošu. Po završetku osnovne škole, 1905. godine započeo je umetničko školovanje u ateljeu akademskog slikara Stevana Aleksića, u kojem je proveo šest godina. Tu se susreo sa crkvenim slikarstvom i simbolizmom. Od 1913. godine pohađao je Kraljevsku akademiju likovnih umetnosti u Minhenu, gde se upoznao sa secesijom, ali tu je proveo samo godinu dana, jer je mobilisan već 1914. godine i otišao je u vojsku kao austrougarski vojnik. Kako je bio neskriveni srpski rodoljub, zatvoren je, te se posle odslužene kazne priključio srpskom dobrovoljačkom pokretu, sa kojim je učestvovao u brojnim borbama. Iz Dobrudžanske bitke izašao je sa teškim ranama. Odveden je na lečenje u Rusiju i nakon što se oporavio, nije se vratio na bojno bolje.

Lepota i istina – vodeće načelo
Posle rata je otišao u Zagreb i tu je 1919. godine upisao Akademiju za umetnost i umetni obrt. Sledeće godine je otišao u Beograd i upisao Umetničko-zanatsku školu, međutim, ni tu se nije zadržao dugo, već je preko Brisela krenuo u London, u koji je stigao 1921. godine. U Londonu se obrazovao u slikarskoj Školi Svetog Martina, a zatim u Centralnoj školi za umetnost i obrt. Boravak u Londonu formirao je njegove poglede na umetnost – lepota i istina postaće njegovo vodeće umetničko načelo.

Konačno, kada se 1925. godine vratio u Srbiju, proveo je u Beogradu narednih deset godina. Ta decenija od 1925. do 1935. jeste značajna zato što je tada počeo da priređuje prve samostalne izložbe. Tako je Beograd postao grad njegovog umetničkog sazrevanja – do tada je svoje radove izlagao na kolektivnim izložbama kod nas i u svetu. Susret sa Parizom obeležio je period od 1935. do 1939. godine. Ubrzo zatim dobio je mesto profesora Akademije likovnih umetnosti u Beogradu (1942) i mesto profesora Akademije primenjenih umetnosti u Beogradu (1950).
Boravak u svetskim gradovima umnogome je uticao na njegovo stvaralaštvo, zato što mu je omogućio da se upozna sa tadašnjom umetničkom klimom i nekim od najznačajnijih umetnika toga doba – poput Pol Sezana.

Čuvena slika Kartaši (1924) Vase Pomorišca inspirisana je serijom Sezanovih istoimenih kompozicija, ali on je dao sasvim drugačije kompoziciono rešenje – osim što je uveo drugačije motive, u središnjem delu slike pozicionirao je sto u obrnutoj perspektivi.
Prvi srpski vitražista
Vasa Pomorišac je bio vrsni poznavalac srpskog i vizantijskog duhovnog nasleđa, te su oni neretko bili inspiracija za njegovo slikarstvo – to potvrđuju freske koje je slikao po ugledu na one iz srpskih srednjovekovnih crkava i manastira. Oslanjanje na duhovne tekovine naše prošlosti jedna je od ključnih odlika njegove umetnosti upravo zato što je smatrao da je umetnost neodvojiva od društva i da ona kao takva mora imati svoje uporište u tradicionalnom stvaralaštvu. To ujedno odražava i njegov stav prema modernizmu.
Za tu ideju zalagao se i on i njegovi istomišljnici, pa su se 1930. godine okupili pod okriljem Umetničkog društva Zograf, koje su osnovali Vasa Pomorišac i slikar Živorad Nastasijević, i kojoj su se potom prdružili i slikari Zdravko Sekulić, Josip Car, Ilija Kolarović, Svetolik Lukić, Radmila Milojković i arhitekte Bogdan Nestorović i Branislav Kojić. Ovakav pokret pobudio je negativan stav tadašnje modernističke kritike, koja je Zograf odredila kao nacionalni nesavremen pokret. Zograf je bio aktivan sve do 1940. godine. Te iste godine Vasa Pomorišac postao je član Udruženja Lada, a 1944. godine član Udruženja likovnih umetnika Srbije (ULUS).

Pored slika sa religioznom tematikom, na ovoj izložbi mogli smo da vidimo i serije portreta i autoportreta, zatim slike sa istorijskom tematikom, a posebno mesto zauzimaju vitraži – slikanjem na staklu Vasa Pomorišac dao je izuzetan doprinos srpskoj umetnosti. Centralnu poziciju na izložbi zauzima vitraž koji je nastao na osnovu njegove prvobitne skice za hol zgrade Aero kluba u Beogradu. Tehniku vitraža izučavao je u Londodnu, postavši prvi vitražista u Kraljevini Jugoslaviji.
Izložba je realizovana zahvaljujući saradnji Galerije Matice srpske i Muzeja savremene umetnosti u Beogradu, ali istaći da su veliki doprinos dali Pomoriščevi sinovi Gordan i Bojan, mnogi kolekcionari, kao i institucije u kojima se čuvaju neke od slika Vase Pomorišca. Autorka izložbe je dr Ana Ereš.

Posle završene izložbe, Galerija Matice srpske saopštila je da je za 136 dana izložbu videlo 20 000 posetilaca, što nas uverava u to da su ljubitelji umetnosti i te kako vredni i posvećeni, kao i da lepota i istina pronalaze svoj put u svim vremenima.
Na ovom linku možete pogledati emisiju posvećenu Vasi Pomorišcu. Autorka emisije je Danijela Purešević.
Marija Radić