***
Moj grad isplačem svakog dana,
prividno uravnotežena u šetnji ili teretani,
vrištim sve ljude koji su mi rekli ružnu riječ, a mnogo ih je,
ne želim više da se vidim na staklu izloga, ja tu nisam,
ne želim više da vidim bilo šta na asfaltu što može dodirnuti,
automobile kojima upravljaju bezumna lica,
isfrustriranost, bahatost isplačem
prividno dobro raspoložena
kad kažem kasirki dobar dan,
a zemlja se otvara i vodi me nekim putevima nepostojećim
što dalje,
negde gdje ću jedva čekati buđenje da bih spoznala kakav to život može biti,
tada bih preuzela kontrolu
uzela bih ulice, mostove, sve bih naučila i zavoljela
jer tamo mi ljudi ne bi govorili ružne riječi, bar ne svakog dana, u svakom satu,
moj grad vrištim kroz bijes iz šume, sa vrha planine, svemira
dok ne postane blijeda plava mrlja,
kad se vratim postoji jedan trenutak kad sve dobro je.
***
Nisi kod kuće par dana
i misliš sve će biti drugačije kad vratiš se,
brineš,
biljke će umrijeti,
voće će istrunuti,
stan će pasti, slomiće se,
grad će da pobjegne,
mnogo brineš,
zemljotres će obaliti sve knjige sa police
i parfem sa veš-mašine,
kad na povratku zatekneš
potpuno isto stanje
sjebeš se,
neke promjene jednostavno moraš sam
***
Plaši me starost,
eto rekla sam.
Starost, više nego smrt
jer ću je posmatrati
na tijelu, u ogledalu,
pogrešno će izgovarati misli, gubiće se, zaboraviće
starost će me gledati kako je napuštam svakog dana sve više
bježaću, neću biti njena
plaši me starost,
eto rekla sam ti svoja jutra, noći, sve.
Biografija:
Jasna Karamehmedović rođena je 1989. godine u Nikšiću. Njena poezija objavljivana je na književnim konkursima Before I die (The Balkan Writers Project), Tamni dani, svetle noći, Iz Nikšića s ljubavlju, Rukopisi 42, časopisu Glasnik, kao i na brojnim portalima (Čovjek – časopis, Nomad, Astronaut, Blacksheep, Fenomeni, Stereo Art, Public figure, Afirmator). Prvu zbirku poezije Zovem se Sarah Moon objavila je 2019 godine. Od 2016. je član redakcije elektronskog magazina Insp.
