Starački dom
Na ovom mjestu
djeca umiruju savjest,
a starci neprestano
vježbaju opraštanje.
Dvorištem šeta magare,
a Hristos se dobro skriva.
Nikada nisam bio
u Svetoj Zemlji,
ali sam joj se, vjerujem,
ovdje sasvim primakao.
Plan
U danu kada smo
sakupljali sijeno,
u njivi odijeljenoj od groblja
sa nekoliko krošnjatih stabala,
mogli smo da čujemo pogrebnike
dok posluju oko rake,
da oslušnemo njihov razgovor,
struganje testere,
rasipanje suve zemlje;
a da pri tome, ipak,
ne vidimo nijednog od njih…
Tako je i sa smrću,
ne vidi se ali postoji
i radi po nekom
sopstvenom planu,
potpuno nezavisnom od našeg.
Brza pošta
Zapakovao sam knjigu
koju sada otpakujem,
jer je ne mogu poslati
primaocu-prijatelju,
zato što je crni koverat
koji mu je poslala smrt
sa oznakom hitno
bio brži.
Savremeni čovjek
To je onaj
u fitnes centru
što žurno korača
na pokretnoj traci
ali se ne pomjera s mjesta
i ne stiže nigdje.
Pigmej kod stomatologa
Vidio sam kako Pigmeji,
takozvani primitivni narod
nastanjen u džungli
oštri zube.
Usta su im se pretvarala
u mesarske testerice
za usitnjavane
sirovog životinjskog mesa.
Dok u ovoj džungli,
što se naziva savremenim svijetom,
timovi se naučnika staraju
o blistavim osmjesima
iza kojih zjapi praznina.
Čitava industrija posvećeno radi
na zdravim i lijepim zubima
kojima bližnji, nevidljivo,
kidaju meso jedni drugima.
Slamka
Prije nego krenem od kuće,
kao vojnik identifikacionu pločicu,
uzimam pjesničku knjigu,
na šta sam žureći
jednom zaboravio.
Potom sam se našao
u okeanu glasova
koji su prijetili
da me progutaju.
Zato sam
poput slamke spasa
tražio knjigu,
koje nije bilo –
osjetio sam da tonem.
~
Knjigu pesama Brza pošta objavila je 2024. godine Srpska književna zadruga, uvrstivši je u biblioteku Savremenik. Objavljivanje ove knjige deo je Nagrade Stevan Raičković.
Narodna biblioteka Stevan Raičković iz Kučeva, uz podršku Opštine Kučevo, Ministarstva kulture Republike Srbije i Srpske književne zadruge, u aprilu 2024. godine osnovala je Nagradu Stevan Raičković, prvu književnu nagradu sa imenom velikog pesnika. Nagrada se dodeljuje za najbolju originalnu knjigu poezije objavljenu u protekloj godini, izvorno na srpskom jeziku, i obuhvata plaketu, novčani iznos i objavljivanje knjige nagrađenog autora u Srpskoj književnoj zadruzi. Slobodan Jović je njen prvi dobitnik.
~
Biografija
Slobodan Jović je rođen 1984. godine u Tuzli.
Objavio je knjige pesama Riječi o očovječenju (2009), Prostor molitve (2010), Privid lebdenja (2012), Podneblje (2018), Strah od savršenstva (2018), Isusov trn (2021) i U kostreti (2023).
Slobodan Jović je osnivač i urednik časopisa Bokatin Dijak, posvećenog jeziku, književnosti i duhovnosti. Osnovan je 2012. godine, a od 2017. godine Slobodan Jović je glavni i odgovorni urednik ovog časopisa. Pokrenuo je i ediciju Dijak i biblioteku Otkrovenja, u okviru koje je uredio i objavio više od dvadeset knjiga različitih žanrova.
Knjige Slobodana Jovića ovenčane su sledećim nagradama i priznanjima: Godišnja nagrada Udruženja književnika Republike Srpske, Branko Ćopić, Pero despota Stefana Lazarevića, Slovo Podgrmeča, Jefimijin vez, Pečat varoši sremskokarlovačke i Stevan Raičković.
Njegova poezija prevedena je na ruski, japanski i bugarski jezik.
Živi u selu Tobut, na Majevici.
