LJUŠTENJE JEZIKA
Ne pišem. Samo dišem.
I obavljam posla.
Jezik ljuštim kao glavicu luka
Recikliram život.
Ušla sam u zimu.
I telo mi zimsko –
Ledeno,
Počev od srca.
Više ozeleneti neću,
S tim računam.
Tekla sam dugo,
Sada ističem.
SESTRICE
Milim na vas, sestrice
Na Elze, Neli, Saru, Hilde,
Na Silviju, Marinu,
I na Milicu.
Na sve vas
Koje ste kao košute bežale
Pred lovcima,
Pred hukom vozova
U olovnim vremenima.
I na naše tihe ubice mislim,
Na muževe, ljubavnike, očeve,
Braću i sinove.
Na njihove stupice i zamke,
Omče od ljubavi napravljene.
Na naše prazne zagrljaje mislim
I danonoćno skidanje sa omče.
Od zemaljskih bogova
Nikada miropomazane,
Jer nikada majušna stopala
Ne spustimo u njihove cipele.
STEŠNJEN ŽIVOT
Kućni aparati crkavaju
Radijatori slabo greju
Pandemija ne jenjava.
Majstori te jede
Politika nervira
Država potkrada
Vlast laze.
Stešnjen život otaljavaš.
Prijatelji padaju kao klasje
Niko nije miran sa mislima svojim.
S brigama se rveš
Kao Odisej s talasima
I kao svaka žena.
A koliko sutra
Ispod nekoliko ašova zemlje
Biće ti kuća i okućnica –
Tvoja poslednja adresa,
I letnjikovac i zimovnik.
Domovina crva, miševa i krtica
Biće tvoja nova patrija.
PRVI PUT PRESTRAVLJENA
Prestravljena sam, oče,
Kažu da će ti u srce uvući cevčicu…
Strano telo u tvoje meko srce
Da ga ojačaju –
Ako je to moguće učiniti golubu
Kakvim zamišljam tvoje ustreptalo srce,
Onda će to biti dobro po tebe.
Samo se plašim, oče,
Da ti srce ne postane tvrdo i hladno –
Kao taj ugrađeni material.
Takva srca sretah često,
I okretah glavu.
LITANIJE
6.
Moje pesme
Moje tkanje,
Ostaćete međ svetom
Od mene samlje.
33.
Kupam reči
Potapam ih
Kao kudeljku
Crna slova da izbelim
Pa ih prostirem
I po polju širim
Da se prosušite
Od viška značenja
46.
Moj život
Nikada ne beše sasvim moj,
Potkradali su ga oni
Koji su me stavljali u nedra.
64.
Vajaj svoj život
I čun svoj na vreme
K uviru upravi.
I basta!
~
Radmila Lazić, izbor pesama iz knjige Život posle života (Povelja, 2024). Ova knjiga ovenčana je u maju prestižnom pesničkom Nagradom Branko Miljković za najbolju knjigu poezije na srpskom jeziku objavljenu u 2024. godini.
~
O PESNIKINJI
Radmila Lazić je objavila: trinaest zbirki poezije i četiri izbora iz poezije; knjige eseja Mesto žudnje i Misliti sebe; knjigu kratke proze Ugrizi život (2017).
Radmila Lazić je autorka prve antologije savremene ženske poezije Mačke ne idu u raj, kao i antologije srpske urbane poezije Zvezde su lepe ali nemam kad da ih gledam. U Španiji je objavila antologiju srpske savremene ženske poezije Ligera vuela la sombra (Baco Roto, 2021).
Koautorka je (sa Biljanom Jovanović, Radom Iveković i Marušom Krese) antiratne prepiske Vjetar ide na jug i obrće se na sjever (Suhramp, 1993; Apatridi, B92).
Dobitnica je sledećih pesničkih nagrada: Milan Rakić, Đura Jakšić, Desanka Maksimović (2003) – za doprinos srpskoj poeziji, Vladislav Petković Dis (2004) – za autentičan doprinos identitetu srpskog pesništva, Vasko Popa, Jefimijin vez, Istok-Zapad, Laza Kostić (2010), Milica Stojadinović Srpkinja, Branko Miljković.
Dobitnica je i regionalne nagrade festivala Druga prikazna – za kratku priču (2018, Skoplje), kojom je ovenčana njena knjiga priča Ugrizi život. Ista knjiga bila je 2017. godine u najužem izboru za Andrićevu nagradu.
Radmila Lazić je bila uvrštena u najuži izbor za međunarodnu pesničku nagradu Zbignjev Herbert (2016, Varšava).
Njene izabrane pesme objavljene su u Severnoj Makedoniji, Sjedinjenim Američkim Državama, Velikoj Britaniji, Norveškoj, Nemačkoj i Sloveniji. Pokrenula je 1995/1996 godine i uređivala prvi časopis za žensku književnost ProFemina, kao i biblioteku Femina (Prosveta) i Prethodnice (Narodna knjiga).
Radmila Lazić je nosilac priznanja za vrhunski doprinos kulturi Republike Srbije. Članica je Srpskog PEN centra.
